Tradicija i suvremenost - Vječna potka inspiracije – Narodna umjetnost, priče, običaji, obrt i alati

Umjetnost se tradicionalno bavila i još se uvijek bavi značenjima, a ne znanstvenom istinom. Danas su u školama znanstveni predmeti povlašteni i tako postavljeni kao paradigma. Međutim, postmoderna je ustvrdila da je koncept značenja utemeljeniji u ljudskom iskustvu od znanstvene istine. Što znači da je istina sadržana u značenju te je samo jedan od mnogih oblika značenja, dok je potreba za značenjem osobna i društvena.

Učenje i primjena znanja bitne su sastavnice programa likovne kulture u osnovnim školama. Potreba da se vizualnim jezikom izraze doživljaji običaja i stvaralački postupci, kao koncepti značenja oblika i predmeta tradicijskih obrta, omogućuje zadržavanje pozornosti na biti likovnoga podučavanja. Cilj etnografije proizlazi iz antropologije i likovne baštine kada je ona utemeljena kao predmet kulture i umjetnosti, a ogleda se u objašnjavanju značenja ljudskih vrijednosti. Stoga je zadaća likovnog odgoja i obrazovanja da poput etnografije otkrije bitna značenja putem promatranja onoga što ljudi čine u društvenom smislu.

Ova izložba upućuje na odgojno-obrazovnu interakciju i potrebu promatranja oblikovnih vrijednosti djela narodne umjetnosti, u potrazi za značenjem i važnošću obrtnički izrađenih predmeta. Ona je i pokušaj ili jedan od pokušaja da se omogući razumijevanje onoga što se zapravo podučava, kako je što nastalo, gdje, kada, zašto, i koje posljedice ima takvo podučavanje na likovno-odgojnu teoriju i praksu.

Podučavanje ne razvija samo temeljne vještine crtanja, slikanja, modeliranja, već je usmjereno i na razvojne putove višega stupnja razumijevanja. Raspon između recepcije oblika obrtničke izrade i oblikovnog koncepta upućuje na izražajne mogućnosti učenika i njihovo shvaćanje značenja.

Kreativna vizualizacija sadrži razmišljanje oblikom u prostoru. Etnografske se teme uvode u prostor kao spoznaja. Učitelji su potaknuli probleme situacije kao izvorne sadržaje u promatranju oblikovnih činjenica i omogućili njihovo uočavanje iz novog oblikovnog kuta kreiranih problema.

Na primjerima tradicijskih obrta, kao što su tkanje, kožuharstvo, remenarstvo, pletarstvo, košaraštvo, bačvarstvo te kolarsko, užarski, kovački i tesarski obrt te graditeljstvo, poticalo se različite oblike dubinskog razumijevanja, vještina i pristupa u mišljenju, nužnih u uspješnoj primjeni novih sadržaja likovnog izražavanja.

Istraživanje tradicijskih postupaka proizvodnje i namjene izrađenih predmeta omogućilo je više stupnjeve oblikovnih spoznaja. Ove su spoznaje učenice i učenici prenijeli u nove stvaralačke situacije i razumijevanje vlastitog oblikovnog govora. Na taj su način varijacije u likovnom rješavanju problema i u kritičkom mišljenju, a koje su bile potaknute natječajem i provedene od strane učenika i učitelja, imale značajan utjecaj na sve učenje oblikovnog mišljenja u konstruiranju vlastitih značenja.

U poticanju procesa učenja u likovnom odgoju i obrazovanju, a napose u stvaranju, moramo biti svjesni i potreba variranja načina motivacije u učenju višeg stupnja mišljenja. Najzanimljiviji radovi odražavaju i nude izazove motivacije koja omogućuje učenicima da prethodna znanja i iskustva razrade u nove likovne cjeline. Prethodne spoznaje temeljene na konceptima i primjeni crta, ploha, boja i volumena omogućuju raščlambu načina na koji je obrtnik uporabio svoje materijale (glinu, konac, kožu, drvo) i kao izražajno sredstvo. Raspon u shvaćanju predmeta kao proizvoda bogatog značenjima vježba više stupnjeve oblikovnoga mišljenja. Ovo mišljenje omogućeno je interakcijom učitelja i učenika, pri čemu se otkrivaju kriteriji prihvatljivosti učeničkih zamisli u traženju novih odnosa i kombinacija za likovni izražaj. Radovi učenica i učenika odražavaju kreativnu sintezu i odgovaraju na pitanja o značenju koje pojedini predmet ima. Ujedno upućuju na vrijednost utrošenog vremena učenika i njegovu raščlambu te redefiniranje. Najčešće su prisutni poticaji iz područja obrade drva, varirani i redefinirani u obliku, masi, površini i boji. Poticaji iz područja lončarstva uključuju prostorna rješenja u crtežu, slici i 3D prostoru. Opančarstvo je zastupljeno kao skulptura u prostoru, kao pletarstvo i košaraštvo te kao promocija razumijevanja i znanja crtanja.

Vještine općih sposobnosti, stečene u drugim predmetima, omogućile su učenicama i učenicima otkrivanje novih sposobnosti konceptualizacije u novim prilikama, a što je omogućilo izvornost razumijevanja cilja vlastita rada, ispitivanje mogućnosti izvedbe i stalno vrednovanje, jer rezultati rada u likovnom izražavanju obično nisu predvidivi. Očito je da se interpretacija ne služi samo očitim značenjima, već obuhvaća i primjenjuje opća značenja. Ovo zahtijeva brižno preispitivanje prikupljenih podataka i traži osjetljivost pri rekonstrukciji odnosa učenika i učitelja u potpunu cjelinu likovne kulture i značenja koja bi ona trebala imati. To proizlazi iz jasnog opažanja i vrijednosti interesa i izbora učenika te načina na koji se žele predstaviti svojim radom. Očito je da je natječaj kao drukčiji i neslužbeni program učenike oslobodio od uobičajenih hijerarhijskih odnosa. Međutim, to je također nezamislivo bez pojačanog naglaska na samoinicijativnosti i kreativnosti samih učitelja u planiranju, provođenju i rekonceptualizaciji vlastitih ciljeva.

Art has traditionally been interested, and is still interested, in meaning, not in scientific truth. Scientific subjects are privileged in schools today and have been given paradigmatic status. However, postmodernism established that meaning is more deeply based in human experience than scientific truth is, that meaning encompasses truth, that truth is only one of the many forms taken by meaning, and that the need for meaning is both personal and social.

Learning and applying what has been learned are essential components of the primary-school programme of art culture. The need to express experiences and creative procedures using visual language, to conceptually show the meaning of the forms and objects of traditional crafts, have enabled focus to be placed on the essence of art education. The goals of ethnography emerge from anthropology and the visual heritage when it is grounded in culture and art, and they are expressed as an explanation of the meaning of human values. Thus art education, like ethnography, has the task of uncovering fundamental meanings through the observation of people’s social activities.

This exhibition required educational interaction and the need to observe the formal values of folk art, in the search for the meaning and importance of craft products. It is also an attempt to help understand what is being taught, how it came into existence, where, when and why, and what are the consequences of this teaching on art-educational theory and practice.

Art education does not develop only the basic skills of drawing, painting and modelling, it also develops a higher level of understanding. The breadth between the reception of forms produced by craftsmen, and the concept of form as such, brings forth pupils’ potentials of expression and their understanding of meaning.

Creative visualisation includes thinking through form and space. Ethnographic themes served as a basis for children to enter aspace of creativity in which they applied their knowledge. Teachers devised problem situations to use as an original basis for observing existing forms and encouraged children to view these forms from a new angle that included the approach they had devised.

Examples from traditional crafts, such as weaving, leatherwork and belt making, wickerwork and basket weaving, making ropes, the work of wainwrights, blacksmiths, coopers, carpenters and builders, were used to encourage children to develop various forms of in-depth understanding, skills and conceptual approaches necessary for the successful application of new contents in art expression.

Research into traditional production procedures and into the use of traditional objects gave higher levels of art perception, which the pupils transformed into new creative situations and understanding of their own art language. The variations in visual problem solving and critical thought, stimulated by the competition and implemented by the pupils and teachers, had an important effect on all forms of learning visual thinking, and resulted in the construction of new and personal meanings.

We also had to be aware, in encouraging the learning process in art and especially in creativity, of the need to vary motivation so as to reach a higher level of thinking. The most interesting works show and offer challenges of motivation that enable pupils to build on previous knowledge and experiences, resulting in new visual wholes. As they do so, their earlier perceptions, based on concepts and the use of lines, surfaces, colours and volumes, enable them to analyse the craftsman’s use of his materials (clay, thread, leather, wood) as a means of expression, as well. The breadth in understanding the object as a product rich in meanings helped exercise higher levels of formal thinking. This kind of approach was made possible by the interaction between teacher and pupil, where criteria were discovered for accepting the pupils’ ideas in the search for new relations and combinations in art expression. The pupils’ works reflect creative synthesis and provide answers for questions about the meaning of a certain object. In doing so they also show the value of the time the pupils spent, and their work on breaking up and re-defining their original approach. Incentives most often came from the field of woodwork, which was varied and redefined in shape, mass, surface and colour. They were also present in pottery, where they included spatial solutions in drawing, image and 3D space. Making traditional leather moccasins was represented as sculpture in space, wickerwork and basket weaving as the promotion of drawing skills and knowledge.

General skills, achieved in other school subjects, enabled pupils to discover new ways of conceptualisation under new circumstances, which gave an original note to their understanding of the goal of their work, examining the possibilities of rendering what they had envisioned and its constant assessment, because the results of work in visual expression can usually not be foreseen. In their interpretations they did not use only the obvious meaning, but also included and applied general meanings. This required the careful re-examination of collected data and demanded sensitivity in reconstructing the pupil-teacher relationship to cover art culture as a whole, which is the meaning that it should have. This can clearly be observed in the pupils’ values, in their interest and the choices they made, and in the way in which they wanted to present themselves in their work. A competition is obviously a different unofficial programme that frees children from the customary hierarchical relations. This is unimaginable without a stronger emphasis on the initiative and creativity of the pupils themselves in planning, implementing and re-conceptualising their own goals.

U sjajnom dugogodišnjem pedagoškom radu profesora emeritusa Emila Roberta Tanaya, niz od 20 godišnjih izložaba dječjih likovnih radova, održanih u Muzeju Mimara uvijek je iznova pred nama otkrivao čudo dječje kreativnosti i neuhvatljive, ali opčinjavajuće vizije dječjeg stvaralaštva. Profesor emeritus Robert Emil Tanay odigrao je nemjerljivu, hvalevrijednu ulogu prepoznavanja, pokretanja i poticajnog vođenja toga stvaralaštva. Njegov rad, rad Udruge hrvatskih učitelja likovne izobrazbe (UHULI) na čijem čelu je bio, rad nastavnika likovnog odgoja – pregnuća su koja su se ispreplela u bodrenju mladih naraštaja, njihovom otkrivanju svijeta umjetnosti, živih susreta s baštinom i njezinim nepresušnim poticajima, ali – a to i jest najvrjednije – dječjom uvijek novom i začudnom snagom vlastitog izričaja i proživljaja doživljenog i viđenog. Uvijek iznova vrijedi naglasiti kako se na izložbe održane u Muzeju Mimara tijekom dva desetljeća svake godine odazvalo 200 do 300 osnovnih škola i Centara za odgoj i obrazovanje; godišnje je pristiglo između 2000 i 5000 tisuća radova. Na završnim izložbama u muzeju Mimara bilo je izloženo 7955 likovnih radova učenika – i ovaj faktografski svijet brojki jasan je u zapanjujućem prikazu sljubljenosti mladih sa svijetom umjetnosti!

Tematika – vodilja ovogodišnje virtualne izložbe koja je posegnula za vrhunskim ostvarenjima mladih donosi nam nekoliko rukavaca nepresušnog izvora inspiracije. Pa navedimo ih, istaknimo teme: narodni običaji i obrti; narodna umjetnost i umijeća; narodne priče i običaji; nove multikulturalne matrice – poticanje stvaralačkog izraza djece likovnim reinterpretiranjem originalnih djela hrvatske narodne umjetnosti i narodne umjetnosti etničkih zajednica u Hrvatskoj; narodni obrti, postupci, alati i predmeti. U tom vrutku i nepojmljivom bogatstvu i ljepoti motivike, značenja, vještina, razumijevanja i prihvaćanja sljubio se dječji svijet sa snagom iskona i pred nama se rastvorila riznica dječjeg stvaralaštva koja će uvijek iznova otvarati svoja vrata novim djelima nepresušne dječje snage i iskrenosti.

In the brilliant and long-lasting pedagogical work of professor emeritus Emil Robert Tanay, a series of 20 annual exhibitions of children's works of art, held at the Mimara Museum, revealed time and again the miracle of children's creativity and the elusive but fascinating vision of children's genius. Professor emeritus Robert Emil Tanay played an immeasurable, commendable role in recognizing, initiating, and stimulating this genius. His work, the work of the Association of Croatian Art Education Teachers (UHULI) of which he was the head, the work of art education teachers – these are the forces that intertwine to encourage the young generation, their discovery of the world of art, live encounters with heritage and its inexhaustible inspiration, but - and this is most valuable - a child's always new and surprising power of self-expression and reliving what has been experienced and seen. It is worth emphasizing again and again that 200 to 300 elementary schools and educational centers participated in the exhibitions held at the Mimara Museum every year for two decades; between 2,000 and 5,000 works were received annually. At the final exhibitions in the Mimara museum, 7,955 art works of students were exhibited – and this factual world of numbers clearly reflects the astonishing display of the connection of young people with the world of art!

The topic - the guiding principle of this year's virtual exhibition, which reached out towards the top achievements of young people, brings us several currents of an inexhaustible source of inspiration. Let us name them, let us highlight the topics: folk customs and crafts; folk arts and crafts; folk tales and customs; new multicultural models – encouraging the creative expression of children through artistic reinterpretation of original works of Croatian folk art and folk art of ethnic communities in Croatia; folk crafts, procedures, tools and objects. In that excitement and inconceivable richness and beauty of motivation, meaning, skills, understanding and acceptance, the children's world merged with the power of the primordial and a treasury of children's creativity displayed before us, and it will open its doors again and again to new works of inexhaustible children's strength and sincerity.

Za najbolje iskustvo gledanja virtualne izložbe, predlažemo koristiti puni prikaz preko cijelog ekrana . | For best viewing experience of the virtual exhibition we suggest using the full screen mode .

impresum | imprint

Virtualna izložba dječjih radova
| Virtual exhibition of children's artworks
Tradicija i suvremenost — Vječna potka inspiracije — Narodna umjetnost, priče, običaji, obrt i alati
Tradition and Contemporarity — Eternal thread of inspiration — Folk art, stories, customs, crafts and tools

nakladnik | publisher
Muzej Mimara

za nakladnika | for the publisher
Lada Ratković Bukovčan

autori teksta | preface
Emil Robert Tanay
Lada Ratković Bukovčan

lektura i prijevod | proofreading and translation
Marijana Pasarić

izrada i implementacija | set up & implementation
Gordan Karabogdan

odnosi s javnošću, Muzej Mimara | public relations, Mimara Museum
Ana Hoić

Izložba je ostvarena uz potpore Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo. | The exhibition has been made possible with financial support from the Ministry of culture and Media of the Republic of Croatia and the City Office for Culture, International relations and Civil Society of the City of Zagreb.